Moj vakuumski barometar iz Mercuryja iz 1924. godine koji mi je ostavio moj djed provalio je u tranzitu iz Ujedinjenog Kraljevstva u Australiju. Izvorni princip rada je evakuirana staklena cijev u obliku U U obliku koji drži živu u bazi U. Kako se tlak mijenja, živa se gura na evakuirani zrak na zatvorenom kraju cijevi, što znači da se mijenja visina površine žive na otvorenom kraju. Budući da je živa gusta, na ovoj površini je uravnotežena mala staklena težina i pričvršćena je na niz koji se petlja preko kotača remenica, a koji je uravnotežen drugom lakšom težinom kako bi se osigurala napetost.
Osim ove lekcije povijesti, prekršivši ove proizvođače motora za pranje cijevi, morao bih platiti stakleni puhač kako bih prilagodio izradu novog Proizvođači motora u Kini jedan (približno 200 USD). Tada bih trebao prekršiti zakon i kupiti Merkur za spremanje na nezapečaćenom mjestu u domaćoj zgradi, kršeći Zakon o sigurnom rukovanju kemikalijama. A da i ne spominjem da bi bilo zaista lagano evakuirati i ispuniti cijev.
Umjesto toga, koristio sam električni IMP pričvršćen na servo motor umjesto kotača remenica. Povezuje se s mojom WiFi mrežom, geo- pronalazi svoju IP adresu, preuzima lokalno vrijeme za to mjesto, raščlanjuje vrijednost tlaka, pretvara je u rotaciju servo i pokreće indikator na prednjoj strani. Ukupni trošak otprilike 30 USD.
U novije vrijeme samo sam reprogramirao makeymakey (koji je izgrađen oko arduino jezgre) za izlaz multimedijskih kodova za glasnoću, pokretanje/zaustavljanje/pauzu itd. Počeo sam bušiti rupe u svom stolu za kavu, a spremam se instalirati kovanice ili mjedene diskove koji će tada postati gumbi za kontrolu mog medija.
